Krivi za zločin samoodređenja

Ulomak iz knjige
Hrvatska krivnja za zločin
samoodredenja
Hrvatska nije pozornica građanskog tata, kao što to neki
morno ponavljaju, već je ona žlłva vojno agresijo, Ratna mornanca,
migovi, tenkovi i vatrena moć nalaze se u rukama satno jedno
strano: 'savezno vojsko,
Sudimo li po onome što je u njoj ostalo od ideologijo, ta vojska
nije savezna već komunistička, a po svom je sastavu srpska. Ona se
ne bori protiv obnavljanja ustaškog fašizma, već protiv demokratski
donesene odluke Hrvata da budu gospodari svoje sudbino, da
prestanu uzdržavati neprijateljski im naklonjenu v/aclll i da unutar
Europske zajednice osnuju suverenu državu. Ta vojska ne štiti srp-
sku manjinu u Hrvatskoj, već kažnjava hlłvate time što se prema nji-
hovim spomenicima i kulturi odnosi kao prema svojim neprijateljirna,
a istodobno za račun Srbije osvaja teritorij. Antifašizam ovdje oprav-
dava volju za moć i služi kao izgovor za uništenje jednog naroda,
optuženog za zločin samoodređenja'.
Alain Finkie/kraut, '1992.
Od samog početka svojih nastojanja i borbe za neovisnosti i
suverenost Hrvatska je bila optužena za zločin samoodređen-
ja. Ne samo početkom 1990-ih i tijekom Domovinskog rata,
već i u komunističkoj Jugoslaviji. U komunističkoj Jugoslaviji
gotovo se svako zagovaranje nacionalnog i kulturnog identite-
ta povezano s promicanjem nacionalnih interesa i
državotvorne ideje, pogotovo hrvatske, smatralo ”nepri-
jateljskim", Okontrarevolucionarnim" djelovanjem i bilo je pred-
metom optužbe za zločin obnavljanja ustaške ideologije2 i
”nezavisne države Hrvatske"
U trenucima slamanja komunističkog sustava i
Varšavskog pakta, Hrvati su uhvatili boga Kairosa, boga
pravog trenutka, jer su shvatili da mogu doći do osobne i
nacionalne slobode u vlastitoj državi: naciju mogu spasiti
l. A. Finkielkraut: 'Kako se to može biti Hrvat?”, Zagreb: Ceres, 1992, strș 92.
2. Čak i danas neki hrvatski politolozi tvrde: Svaka ideja hrvatske državnosti dio
je ustaške ideologije”, Novi list, srpanj 2001.
9