Zlatko Sudac, razgovori

Ovo je knjiga koju nitko nije napisao. Ona se događala. Neizgovorena, nevidljiva, hodala je sa životom. Sa- zrijevala je na uspjesima s kojima se ne znaš nositi, na neuspjesima koje ne znaš podnijeti. Na "sreći” koja ne može ugrijati dušu - a ti, kao, ne znaš zašto! Na sreći koju, kada te pohodi, bahato podcijeniš, e da bi je poslije, u sjećanju, sabirao kao dragocjene kapi po kojima ćeš mjeriti smisao ili besmisao svega što si bio i što si činio. Dugo je trajalo to da nisam htjela ni čuti za velečasnoga Zlatka Sudca. Zapravo, od prvog trenutka kada se pročulo da je taj mladi svećenik dobio na čelu krvavi križ, ja sam ga prekrižila. A kako su mediji op- sjedali tim događajem, i kako sam radila u novinarstvu, ponekad ga uopće nije bilo lako zaobići. Tako, osim što sam izbjegavala društva u kojima se o njemu "sve znalo”, s vremenom sam vrlo uspješno razvila i tehniku neprimjećivanja članaka u kojima se o njemu pisalo. Bilo je tu svega. Senzacionalizma, banalnosti, do- bronamjernosti, gluposti, no, u svim varijantama Sudac