Bitke prvog svjetskog rata

željezničke mreže, bit će je teško zaustaviti. Trebalo je uspostaviti ravnotežu između preranog početka i pokretanja stroja koji se ne bi mogao zaustaviti. Bioje izazov kojemu potencijalni protivnici naizgled nisu bili dorasli. Nakon što su pružili Austro-Ugarskoj bezuvjetnu potvrdu podrške, Nijemci su ih na tome ostavili. Njemački je car otišao na krstarenje a njegovi su se ministri okrenuli drugim stvarima. U Beču je zavladala neodlučnost. Francuski premijer, Rene Viviani, i predsjednik, Raymond Poincarë, od 20. do 23, srpnja krenuli su u državni posjet Rusiji, a posljednja je stvar koju je Austro-Ugarska željela bilo je pružiti šan- su dvojici članova Antante za vođenje pregovora i donošenje zajedničkih zaključaka o prijetnji usmjerenoj prema Srbiji. Pored toga, mnogi su možda Sr- biju smatrali odgovornom za događaje u Sarajevu, ali to je trebalo i jasno po- kazati. Sto zapravo nikad nije učinjeno. Usprkos tome je sastavljen ultimatum pod uvjetima koje Srbija nije nikako mogla prihvatiti. Otposlan je uvečer 23. srpnja i u njemu se zahtijevalo da Srbi zaustave protuaustrijsku propagandu, Narodnu Obranu udrugu koju se po- grješno smatralo krivom za smrt Fran- za Ferdinanda — stavi izvan zakona, a počinitelji zločina uhite. Kao svjesno neprihvatljiv zahtjev traženo je jamstvoda će Austro-Ugarska sama sudjelovati u njihovu uhićenju. Srbi su mlako odgovorili. Upravo su završili ratovati i bili su preslabi za upuštanje u neki drugi rat s bilo ki- me, a nekmoli s ogromnim carstvom na svojem sjeveru. Prihvatili su ultima- tum, pod uvjetom da se njihov status nezavisne zemlje ne kompromitira, odnosno Austro, Ugarski odgovori od ne- posrednog gudjelovntiin u istrazi koja se provodila u Srbiji. Taknv su odgovor poslali 25. srpnja, ali je on odmah od- bijen. AustroAJgnrska je 26. srpnja zapovjedila mobilizaciju na srpskoj fronti, a 28. srpnja objavljen je rat Srbiji. Rusi su se počeli mobilizirati 30. srpnja, na što su Austrijanci već sutradan uzvratili općom mobilizacijom. Nijemci su slijedili 1, kolovoza i objavili rat i Rusiji. Tog ga istog dana počeli su se mobilizirati i Francuzi. Njemačka je 2, kolovoza ušla u Luksemburg i sljedećeg dana objavila rat Francuskoj.
INVAZIJA SRBIJE Iako je Srbija bila pretežito planinska zemlja, njezina je sjeverna granica bi- la ranjiva. Tu je granicu činila rijeka Dunav sa svojom velikom nizinom i glavnim gradom Beogradom, na mjestu gdje se u Dunav ulijeva rijeka Sava, koja čini ostatak granice prema zapadu, do spoja s rijekom Drinom. Drina teče s juga i označava granicu Srbije s Bosnom. Istočno od Drine nalaze se visoke planine i pružaju se sve do doline rijeke Morave, koja teče na sjever do Beograda, a s čije se istočne strane opet uzdižu planine. Srpsku je voisku formalno predvodio prijestolonasljednik Aleksandar, premda je ona praktički bila pod nadzorom zapovjednika njegovog štaba, feldmaršala Radomira Putnika, 67-godišnjaka koji je na tom položaju bio od 1904. godine, Srpska je vojska bila iskusna sila od četvrt milijuna ljudi, iako dosta izmorena, a dva• deset pet posto ljudstva bilo je nenacv rużano. Ono su malo pušaka što su irnali dobivali iz različitih izvora, naj-