Život u NDH fotomonografija

Slike života, slike smrti
(predgovor)
vpjerojatno se možemo siožiti s tvrd-njom da jedan život, koji je tek malo prethodio našem, zatvara svojom posebnosti samu napetost Povijesti, njezinu diobu na žive i mrtve.Tako je pisao francuski teoretičar Roland Barthes u klasičnom eseju "Svijetla komora". Zatim je nastavio drugim riječima i osobnim primjerom: "Historija je histerična: ona se stvara tek ako se gle-da - a da se gleda, čovjek iz nje mora biti iskijučen. Kao živa duša, j a sam sama suprotnost Povij esti,i to je niječe, razara u korist samo moje povijesti.Vri-jeme u kojem je moja majka ži-crjela prije mene, eto to je za rnene povijest". "Nikakva rni anamneza nikada neće dati da nazrem to vrijeme polazea od mene sama - ali pro-matrajua fotografije gdje me ona grli kao dijete, mogu u sebi probuditi nagrešpanu nježnost ki-neskog krepa i miris rižina pudera%zaključuje Barthes u prijevodu željke čorak. No, što bi se dogodilo claje Barthesova majkabila Hrvatica a ne Francuskinja?! Da je njezin sin kao dječ'ačk• nosio na glavi kapu s velikim slovom "ifi ona bi,vrio vjerojatno, spalila takvu, sličnu fo-tografiju,premda je prikazivala, jednako tako,kako segrie majka i dijete,njillovu ljubav. Dječak nije ni morao nositi kapu sa znakom pri-padnosti Ustaške mladeži.Biloje clovoljnodaje ma-jka posiala tu fotografiju,primjefieemjegovuoeu na ist oč.'nu frontu. 1J tom je slučaju njemački (.‘enzor uclario na poledini kukasti križ. Je ii bilo uputno za nju, i tisuće drug ih majki da se kite takv im fo-tografijama pred partizanskim odborima i is tražiteliima? Plamen i škare nisu im clopustili da sačuvaju taj dio obiteljske poviiest i: pojela ju je ona šira,veća,nacionalna i naci►tička. Kada su poviesnia•ke umi ‘tnosti Branka
Hievnjak Rhea Ivanuš 2008. otvorile u Gliptoteci HAZU izložbu "Hnratska antiratna fotografija", javnost je prvi put vidjela neke još nevidene fo-tografije iz razdoblja NDH (10. IV.1941. - 8.V.1945.). Prikazivale su smotre vojnika, ustaške zločine, do-mobranske ili ustaške vojnike u bordelu, ratnu siročad s početka ovog teksta... Javnost je otkrila da se u NDH vodio svakodnevni život u sjeni slova "U", što se desetljećima prešućivalos Fotomonografija Jutarnjeg izlazi na pozadini spomenute iziožbe,i uvažava njezine domete. Ona je okrenuta svakodnevnom 1 svakodnevici za vri-jemeNDH,ali ne zaboravlja genocid i ziočin.Napro-tiv.Ona računa s time da smo ga već upoznali rani-je,pa makar na spomenutoi izložbi, i prislanja mu praktično nepoznati kontinent svakodnevice što se oglušhrala znala za logore 1 jame smrti. Teret prošiosti treba, konačno, prihvatiti bez obzira na upletenost vlastitih predaka. Njegova sjenka poctiednako tereti i lijeve i desne, "naše" i «vaše".0na je povijesna činjenica koju svakod-nevni prizori pojačavaju i bolje rasvjetljuju. Jer "svi smo mi odgovorni", konstatirao je pisac Petar šegedin u jednom drugačijem kontekstu. Gledajući ove fotografije,nukno je znati da je s niih "izbrisano" 000 židova,ukoliko su snimijene u ZagrebusToliko ih je,naime,živielo u gradu prije viakiav ustaMzog pokreta, toliko ih je ubijeno u lirvatskim inozemnim logorima smrti. Preživjelo je samo w0o. l oni su imali prav o na ljubav swcu,kao što je imamo datlaS.1 oni su naši pre-Ci.TO gOVOre fotograftie svakodnevice u NDH, titk' POLIZtliti Oniln skrivaju. Slike kivota i7 N1)11 ttiodno su i slike smrti, i to je brvatska his-t orija 8 ČijOill St" ejelinom tek moramo suočiti. teljko branjek