Tito fenomen stoljeća

Predgovor
Godine 2010. navršit će se 30. obljetnica smrti Josipa Broza Tita. Iako je o njemu nakon njegove smrti, a još više nakon raspada komunističke Jugoslavije, izišlo mnoštvo knjip, povijest i po-vjesničari o njemu su zapravo još uvijek rekli premalo, posebice u Hrvatskoj. Stoviše, Tito je u nas češće predmet dnevnopolitičkih prepucavanja, koja idu tako daleko daga čak javno mora „braniti" i predsjednik hrvatske države osobno. Već ta ćinjenica dovoljno govori da su u Hr-vatskoj pomiješani osjećaji prema Titu, pa i među dijelom povjesničara, te da su još dosta glasni ljudi koji su bili dio njegova sustava vladanja. No jedno su osjećaji i nostalgijaprema njemu i njegovu vremenu, kao i obrana vlastitih biografija, a posve drugo su povijesne činjenice. Na demokratskom zapadu ne dvoje o Titu. On je bio jedan od najvećih diktatora 20. sto-ljeća. U inozemnoj stručnoj literaturi, kao i u radovima zapadnih povjesničara, već je uvriježen pojam „titoizam" za sustav vladanja kojemu je i inspirator i vođa bio Tito. Svi se više-manje slažu da su korijeni titoizma u staljinizmu/boljševizmu, ali njegov je pravi datum „rodenja" u 1948. godini, nakon Titova razlaza s dojučerašnjim uzorom i pokroviteljem Staljinom. Tada se počeo razvijati Titov tzv. treći put između zapadnog kapitalizma i sovjetskog komunističkog sustava. Titoizam je bio politički sustav koji je obuhvaćao sav javni život, ali i velik dio privatnog života svih jugoslavenskih građana. Glavni elementi titoizma bili su, kako navodi njemačka povjesničarka Katrin Boeckh, „socijalističko tržišno gospodarstvo" i „samoupravni socij2lizam", uporaba različitih oblika nasilja u borbi protiv opozicije, u koju su se ubrajali pripadnici Kato-ličke crkve i drugih vjerskih zajednica, ali i odbačeni komunisti, zatim prekrivanje socijalističke državne ideologije idejom „bratstva i jedinstva" među jugoslavenskim narodima, kult vođe Tita, kult partizana i militarizacija civilnog društva... Dakako, sve pod striktnom kontrolom i tičkim monopolom Komunističke partije. No titoizam je, za razliku od većine zemalja Istočnog bloka, karakterizirala i otvorenost državnih granica, veće kulturne slobode, a Jugoslavija je imala i veliku vanjskopolitičku važnost jer je bila jedna od vodećih zemalja u Pokretu nesvrstanih. Unatoč svemu tome, u nas još nema sustavnog istraživanja titoizma. Za Peru Simića moglo bi se, bez pretjerivanja, reći da je možda najbolji poznavatelj Tita u svijetu! Taj beogradski novinar i publicist Tita istražuje već 20-ak godina. On je bio prvi koji je ušao u tajne ruske arhive i u njima radio na materijalima o Titu. Kako su korijeni ti-toizma u staljinizmu, i kako se Tito politički formirao u Moskvi, nemoguće je razumjeti Tita i sve ono što je poslije uslijedilo bez potpunog poznavanja njegovih moskovskih godina. To Titovo razdoblje političkog odrastanja ključ je za razumijevanje njega kao osobe te sustava koji je on vodio predstavljao. Pcro Simić dosad je već objavio nekoliko knjiga o Titu, a ova je vrhunac njegova dugogodišnjeg istraživanja. Ovo je zapravo prva Titova politička biog-rafija. Istina, ona neće dati baš sve odgovore na pitanja o Titu, jer je on ipak bio kompleksna lič-nost, Sigurno je, rnedutim, da će Simićeva knjiga biti prekretnica u razumijevanju Tita i ti-toi7ma te da se jedan povjesničar neće moći upustiti. u istraživanje Titova lika i djela, a da je ne uzme u obzir kao jednu od osnovnih studija o njemu. Jer Simić ne naklapa i ne niegov tekst potkrijepljen jc dokumentima i literaturom.