Obećana zemlja, politički antimemoari

Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je na- pravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu — i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: 'Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U oni dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti'«. (Stari zavjet, Knjiga postanka, prijevod dr. Antun Sović) Ovo je, na neki način, knjiga zapisaka s puta iz onog raja kojeg nije opisala Biblija, već propisala »teorija« znanstvenog socijalizma, a pola stoljeća odr- žavala inercija povijesti, priprosta ljudska vjera (u raj na Zemlji) i — političko i državno nasilje. Težnja filozofa, političkih proroka, državnika, pa i običnih ljudi da stvore utopijske vizije svijeta i da ih pretvore u politički sustav i način života milijuna stara je vjerojatno koliko i sam ljudski rod. Metafora raja ili rajskog vrta bila je i ostaje temeljni recepcijski obrazac kojim priprosti, ali i učeni svijet, sebi predstavlja te vizionarske, utopijske, isprazne rajske sne. Nema, stoga, nika- kve sumnje da je u svijesti milijuna »vjernika« komunizma predstava o tom idealnom ideološkom sustavu — koji teži ostvarenju društva apsolutne slo- bode, apsolutnog blagostanja (»svakome prema potrebama«) i apsolutne socijalne pravednosti (»ukida se podjela ljudi na klase«) — odgovarala viziji edenskog vrta. Vode i epigoni svih komunističkih prevrata ili »revolucija« opravdavali su vlastiti »revolucionarni« teror i nasilje marksističkim biblijskim proročanstvima: »Stvorit ćemo raj na zemlji!«. Komunizam kao masovno psihološki fenomen bio je, dakle, velikom, svjetskom svjetovnom religijom. I kao što je u Raju bilo zabranjeno jesti »sa stabla spoznaje dobra i zla«, tako je u komunističkim rajevima (sovjetskom, mađarskom, poljskom, albanskom, kineskom, jugoslavenskom i inim) težnja za spoznajom smatrana najtežim političkim grijehom. Kriza i krah komunističkih režima i složenih državnih imperija koji su na njima gradeni (SSSR i SFRJ) na neki su način pretekli spoznaju o svojoj kriznosti i krahu. Teorija je nastajala i nastaje u hodu.