Predgovor
U jesen 1991. godine svi zaposleni u ustanovama Jugoslavenske narodne armije u Bihaću pozvani su u Dom JNA na stručno usavršavanje. Medu nji- ma je bila i supruga hrvatskoga ratnog heroja, pilota Rudolfa Perešina. Stručno usavršavanje sastojalo se od prikazivanja dvosatnog filma o Jasenovcu. "Nemaš pojma o čemu je riječ. Sjedneš i najednom film o Jasenovcu Kako je film krenuo, počelo je psovanje Hrvata i ustaša. To je bilo strašno", prisjetila se Ljerka Perešin u razgovoru za "Jutarnji list" na 20. godišnjicu akcije Bljesak u kojoj je poginuo njezin suprug. Nije teško predpostaviti kako je izgledao taj film. Logor u Jasenovcu iz vremena Drugoga svjetskog rata nebrojeno se puta koristio kao sredstvo rat- ne i političke propagande. Komunistički partizani već su 1942. godine u rat- nim publikacijama započeli s preuveličavanjem broja zatočenih i navodnih žrtava. Nakon rata propagandni stroj najčešće se zaustavljao na brojci od 700.000 ubijenih. Taj je broj bio upisan u enciklopedije, školske učbenike, novinske i televizijske reportaže. Logor je postojao 1330 dana, što znači da bi baš svaki dan trebalo biti ubijeno oko 520 ljudi. I to, kako su nas učili, hladnim oružjem i tupim pred- metima. Bez obzira kako apsurdno zvučale te tvrdnje danas, ondašnji poli- tičko-propagandni sustav učinkovito je suzbijao njihovo propitivanje. Onima koji bi se u to upustili slijedile su optužnice, zatvori, poteškoće s poslom, zatvaranje u mentalne ustanove. Nakon 1990. počelo se slobodnije istraživati, no utezi nedavne prošlosti još su preteški. Ipak, stvarno je teško povjerovati da još i sad ima odraslih razmjerno obrazovanih ljudi, koji i dalje u javnoj i političkoj sferi koriste broj od 700.000 kad govore o Jasenovcu. U hrvatskoj političkoj javnosti i glavnim medijima prevladava govor o 83.000 navodnih jasenovačkih žrtava. On se temelji na poimeničnom popisu koji je iz jugoslavenskih arhiva pribavio jasenovački muzej. No brojna svjedočenja bivših logoraša, arhivski izvori pa čak i knjige ob- javljene prije 1990. godine, pokazuju da je realna slika jasenovačkog logora daleko od one na koju je, 1z raznih razloga, naviknuta hrvatska javnost. Unatoč tome što se do informacija o dogadajima u logoru može dolaziti Sve lakše, što živimo u demokratskom društvu koje je potvrdeno ulaskomu Europsku Uniju, jasenovački logor i dalje je svojevrsna tabu-tema