Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, knjiga druga

UČVRŠĆIVANJE CENTRALISTIČKOGA DRŽAVNOG USTROJSTVA
Svojim proglasom od 6. siječnja 1929. o ukidanju Vidovdanskog ustava i o raspuštanju Narodne skupštine kralj je Aleksandar Karađorđević uveo osobnu apsolutističku vladavinu. Bio je to državni udar, koji Alek- sandar u svomu kraljevskom »Manifestu« opravdava tvrdnjom da »par- lamentarizam počinje da dovodi do duhovnog rasula i narodnog razje- dinjavanja«, pa je »nastupio čas kad između Naroda i Kralja ne može i ne sme biti posrednika«, a za najviši cilj svoje vladavine proglašava da svim sredstvima čuva državno i narodno jedinstvo. 1 Nastojeći da centralističko-hegemonističkom poretku osigura što širu potporu svojim kraljevskim autoritetom, Aleksandar je u svom proglasu obećao mjere za rješavanje gospodarske krize osobito za poboljšanje položaja seljaka i za suzbijanje korupcije. Proglašenjem autokratskog, apsolutističkoga diktatorskog režima, Aleksandar je obrazlagao također potrebom uvođenja reda i zakonitosti kao preduvjeta za rješavanje teško- ća i političkih trvenja, za učvršćivanje narodnog jedinstva i za sređenje države. Takvim programom Aleksandar je želio zadobiti potporu za svoju apsolutističku vladavinu izvan hegemonističkih redova, osobito u kru- govima krupnog i financijskog kapitala i vrhova građanske klase svih jugoslavenskih naroda. Kralj je posebno nastojao pružiti osnovu za po- novno okupljanje i oživljavanje pobornika kompromitirane ideje nacionalnog unitarizma i integralnog jugoslavenstva, koji su imali svoj materijalni oslonac u centralističkomu državnom ustrojstvu i internacionaliziranomu financijskom kapitalu, djelujući svim dostupnim sredstvima na formiranje