Gubici stanvništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu

RIJEČ JE O ŽRTVAMA
Žrtve se broje, prebrojavaju, umanjuju, uvećavaju. Sa žrtvama se politizira, ideologizira, manipulira. Manipulacija je nedostojan čin. Istina je dug živih spram mrtvih. Žrtve ni u smrti ne ostavljaju u miru. Jedni višestrukim smanjivanjem hoće umanjiti odgovornost za zločin, drugi višestrukim uvećavanjem gubitaka iz reda svojih, hoće uvećati grijeh drugih. U povijest se umiješala ideologija i politika, pa truju uspomene na žrtve. Mrtve bi valjalo ostaviti na njihovu miru. U smrti su svi hladni i bijeli. I Kain i Abel ! Mitsko prokletstvo Kaina traje do danas i u novim prijetnjama bratoubilaštva. Nedužne žrtve zločina, nemoćne žrtve rata i genocida svih vrsta, naša su posebna briga. Sve žrtve svih zločina, posebno žrtve genocida kao najtežeg zločina. Bez mržnje i politikantskih kalkulacija. Trijezno i smireno, bez zaborava, ali s poštovanjem koje nam je dug. Sa žrtvama se rata sektaši. Dvojna je povijest, različita u pobjednika i u pobijeđenih. U iskušenju su načelo istine, načelo etičnosti i načelo znanstvenosti u pristupu. Ratne žrtve valja vratiti u struku, u povijest, demografiju, u viktimologiju. Ili, kako nedavno reče slovenski povjesni- Čar Zdenko Cepič, predsjednik Sekcije za suvremenu povijest Saveza povijesnih društava Slovenije, »danas želimo promatrati Žrtve rata kao predmet povijesnog istraživanja«. Službena je procjena da su gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu bili: 1, 700.000, uključujući i 305.000 palih boraca NOV (Reparaciona komisija pri vladi FNRJ; Ljudske i materijalne žrtve Jugoslavije u ratnom naporu 1941-1945, Beograd). Izračunata na brzinu, u prvoj poslijeratnoj godini kad ni podaci još nisu bili sređeni, ta broika nikad naknadno nije potvrdena nijednom egzaktno provedenom znan- stvenom metodom. Novija demografska i historiografska istraživanja upućuju na velike korekcije; demografski gubici znatno su veci, dok je direktni ratni gubitak (broj ubijenih) znatno manji. Očigledno da u nesredenim uvjetima prve poslijeratne godine nije bila moguca čvrsta distinkcija izmedu demografskih i direktnih gubitaka, pa je došlo do odstupanja na obje strane, na više i na niže.