Ivanka Vujčić-Laszowski javlja se u književnosti još godine 1924. kada je, kao srednjoškolka, u časopisu Omladina objavila svoje prve zapažene lirske radove. Otada, pa sve do početka rata, su- rađivala je u mnogim književnim časopisima i dnevnim listovima (Savremnenik, Hrvatska pro- svjeta, Jutarnji list, Zena u borbi, i dr.), objavljujući, uz poeziju, i kraće lirske novele. Godine 1939. Društvo hrvatskih književnica tiskalo je njenu prvu (i jedinu) knjigu lirike s jednostavnim naslo- vom Pjesme. Književna je kritika bila vrlo blagonaklona pre ma toj knjizi pjesama. Uz tek neznatne primjedbe, u lirici Laszowske naslućivala je talentiranog i istinskog pjesnika. Posebno je isticana jednostavnost u izričaju, lakoća u izra- žavanju i slobodan, neusiljen stih. Medutim, osim izuzetno uspjelih opisa pejzaža, bujnih slika bogatih uspomenama na razdoblje puno sreće i spo kojstva toplinu djetinjstva (kojem se uvijek ponovno vraćalai ostala mu vjerna i u najnovijoj prozi)- Laszow- ska u poeziji nije uspjela dalje zakoraknuti, uhvatiti se ukoš Ivanka Vujčić-Laszowski rođena je 29. svibnja 1907. u Golubin- Cima, u Srijemu, gdje jOj je otac službovao kaO učitelj. Odmah poslije prvoga svjetskog rata (1919) obitelj se preselila u Za- greb. U Zagrebu je Laszowska završila četiri razreda realne gimnazije a zatim i dvogodisnju trgovacku školu. Nakon zavr- senog školovanja dugo je godina radila kao činovnik na raz- licitim poslovima da bi napokon dobila posao bibliotekara u biblioteci Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Na tom je poslu ostala sve do umirovljenja godine 1952.