Čovjek i svijet u toku stoljeća

Prijelaz iz životinjskoga u prvobitno čovječje stado zbivao se prema najnovijim geološko-paleontološkim podacima — na granici između tercijara i kvartara. Tada je izvršeno i očovječenje hominoida, grane srodne čovjekolikim majmunima, iz koje se razvio rod Homo. U ovim davnim vremenima, prije približno milijun godina, mozak tek očovječenog hominoida* vrlo je malen u usporedbi s mozgom dana- šnjega čovjeka, ali je veći i savršeniji od mozga svih vrsta antropoida. Mali mozak ovoga bića već je sposoban da uočava pojedinosti u prirodnom svijetu mnogo bolje od antropoida, najinteligentnijih bića poslije čovjeka. — prema načinu života Ma koliko rudimentarna, misao ovoga bića i potrebama — potpuno je logična. I ispoljava se u pravljenju najprimitiv- nijega oruđa od kamena i u upotrebi drvenih motki u radu i lovu. Prvo kameno oruđe kojim se služi najstariji predak čovjeka udarom je malo zašiljeno na vrhu ili nabrušeno po strani. Ono pripada takozvanoj Pebble- -kulturi, kako su nazvali tvorce najstarijeg i najprimitivnijeg oruđa: »ure- — tako su mu ime dali francuski paleontolozi. đenoga šljunka« Najstariji praljudi žive u malim grupama, kao i praljudi svih epoha staroga kamenog doba. Ali je njihov život mnogo sadržajniji od života antropoida. Lovili su životinje, ubijali ih i jeli njihovo meso, za razliku — što je najvažnije od antropoida koji se hrane samo biljnom hranom. I — oni su tvorci oruđa od kamena i drveta. Nisu sačuvani nikakvi podaci iz kojih se može zaključiti jesu li naj- stariji praljudi poznavali vatru**. U nekom ležištu u Oldovajskom klancu (Tanganjika) nađeni su zajedno jedna lubanja ovoga bića, njegovo oruđe