Vrijeska

Kad se Najdraža sagne nad njenu postelju, Vrijeska zna, da će primiti poljubac i da nakon toga treba spa-vati. To joj nije teško. Dogodi se često, da ona već spava i prije, ne sačekavši poljubac za svoju laku noć. Uvjerena je, da će Najdraža doći i proboraviti uz nju dugo, dugo, makar Vrijeska nije više budna, makar čak već sanjala najslađi. san. Ona je, što više, uvjerena, da Najdraža s njome sanja. Zato je i može u jutro razu-mjeti, kad joj pripovijeda, da je sanjala o zecu i o ve-likom čovjeku s torbom; ili pak o okruglom mjesecu, koji je pao u vodu i sigurno bi se utopio, da ga nije ona spasila i na svojim ga rukama donijela ravno u krilo Naj draže. Kad god joj šta takova pripovi.jeda, Najdraža to tako razumije, da je Vrijeska, eto, uvjerena, da sigurno sanja s njome iste sne. Inače ne bi mogla razumjeti. Večeras je Vrijeska napeto očekivala korake. Ležala je u svojoj postelji, ruke podvila pod glavu i ozbiljno se pripremila da ne spava.